Prihvaćena ponuda “Binga” za kupovinu “Dite”, rok za uplatu 25. april

Kompanija “Bingo” d.o.o. export import Tuzla dostavila je pismo namjere i ponudu za kupovinu tuzlanske fabrike deterdženata “Dita” za oko osam miliona KM, što je danas prihvaćeno na Odboru povjerilaca.

Potvrdio je to za Fenu stečajni upravnik fabrike “Dita” Hajrudin Kunalić, te dodao da je rok za uplatu spomenutih sredstava 25. april.

Kunalić je pojasnio da je cjelokupna imovina “Dite” pod hipotekama različitih banaka koje su se odrekle dijela svojih potraživanja kako bi iz cijene akvizicije bilo izvršeno uvezivanje penzionog staža za sve bivše i sadašnje radnike, kao i isplata osam plata – za šta će trebati sačekati presudu Ustavnog suda.

Naveo je i da će “ostati dio sredstava za opći isplatni red”, što će zavisiti i od najavljenih izmjena Zakona o stečaju.

Kunalić je istakao da su različiti povjerioci namireni u iznosu od 30 do 40 posto prijavljenih i priznatih potraživanja, a da se “Bingo” obavezao nastaviti proizvodnju u “Diti” i zadržati trenutno zaposlenih 75 radnika.

izvor.fokus

DETALJI MASAKRA U ŠUMI: Ubijeni Srbi pronađeni u autu! Na retrovizoru okačene bokserske rukavice!

Tela muža i žene otkrivena u automobilu u žbunju, nekoliko kilometara od porodičnog doma u Midelburgu. Sumnja se da je par najpre opljačkan, a potom likvidiran.

MIDELBURG – Srpski bračni par, muškarac (43) i žena (39), koji se najverovatnije preziva Čikarić, pronađen je mrtav u četvrtak u „mercedesu“ na devet kilometara od svog doma. Policija je saopštila da Srbi imaju petoro dece, a veruje se da su ubijeni iz vatrenog oružja.

 

De politie heeft de omgeving in Dishoek afgezet. Vanochtend een dode man en vrouw gevonden.

“>April 13, 2017

Zbog praznika policija još nije zvanično potvrdila imena nastradalog para.

Više verzija

Automobil, koji pripada porodici Čikarić, u grmlju je pronašao slučajni prolaznik oko 9.30 sati i odmah pozvao policiju.

– Tela supružnika su se nalazila u automobilu, a o retrovizor su bile okačene bokserske rukavice, dok je u blizini pronađena puška. Obavljen je uviđaj, a policijski helikopter je napravio snimke mesta zločina iz vazduha. Postoje različite spekulacije u vezi sa ovim događajem koji je veoma uznemirio Holandiju, ali policija još uvek ne želi da otkriva detalje istrage – preneli su holandski mediji.

Za sada je utvrđeno da su se muž i žena sastali u sredu uveče i nakon toga uputili u šumu.

– Ne isključuje se mogućnost da je par ubijen i opljačkan – ispričali su izvori upoznati u slučaj novinarima.

Kako prenose holandski mediji, par je imao veoma buran brak u kom je često intervenisala policija.

– Muškarac je ranije dva puta bio na odsluženju zatvorske kazne – navodi se u medijima.

Kamperka u strahuTela srpskog para identifikovali su poznanici iz Midelburga.

– Oni imaju petoro dece, od kojih je troje punoletno. Stari su 3, 13, 18, 22 i 23 godine. Deca su smeštena na sigurno, a centar za socijalni rad se uključio u slučaj – preneli su mediji.

Magdalena Krekelins (72), koja već dvadeset pet godina kampuje u šumi u kojoj su pronađena tela, kaže da je i u sredu uveče bila na mestu zločina.

– Između šest sati i ponoći putem su prošla kola. Pomislila sam da je reč o ljubavnom paru, pa nisam obratila pažnju. Nakon što sam saznala šta se dogodilo ne osećam se sigurno – ispričala je Krekelinsova.

Jelena Ivić

izvor:kurir

DEDI JA KUHAM RUČAK, IMAM OSAM GODINA I ŽELIM SAMO BICKL: ‘IMAM DRUGA, UZME MI MARKU ZA KRUG’

Večeras u emisiji “ISPUNI MI ŽELJU” imali ste priliiku gledati priču hrabrog dječaka Ajdina Mukića, koji dolazi iz sela Kajička, u blizini Travnika.

Naime, Ajdin Mukić ima samo 8 godina i živi sam s djedom Huseinom Mukićem, bez ikakvih primanja i mogućnosti da zarade. Teško je povjerovati da majka može napustiti svoje dijete, ali  nažalost, to se dešava često i svuda oko nas. Ajdina je majka ostavila prije dvije godine i otišla, ali nije otišla sama, s sobom je povela i mlađeg sina, Ajdinovog brata, koji Ajdinu iznimno nedostaje. Ističe kako mu odustvo brata najteže pada.

Ne viđa ih, rijetko ga pozivaju na telefon…, a o drugoj vrsti brige da ne govorimo.

Sigurno se pitate šta je s njegovim ocem?

Na teškom životnom putu, unatoč lošem načinu života ovaj hrabri dječak ne skida osmijeh s lica. On nema mnogo želja ima samo jednu.

EVO KAKO MOŽETE POMOĆI AJDINU:

Dječak Ajdin Mukić i njegov djed Husein Mukić iz zaseoka Kajička u selu Selići, opština Travnik trebaju nas!

Porodici Mukić je prijeko potreban priključak za struju kako bi imali normalne uslove za život. Isti ne košta mnogo, no oni ne mogu priuštiti sebi dodatne troškove. Kućanski aparati koji su potrebni za svakodnevnicu ne mogu funkcionisati bez struje. Veš mašinu koju su davno dobili nisu u mogućnosti koristiti. Hrana koju obezbijede ne može biti sigurna bez adekvatnog skladišta i funkcionisanja frižidera. Namještaj na kojem bi ugodno dočekali naredne dane bi bio od velike pomoći. Također, materijal kako bi se završila gradnja kuće je od velike važnosti za ovu hrabru porodicu. Nije potrebno mnogo da bi se ovaj dječak ponovo nasmijao, stoga dobri ljudi, velikog srca pomozite i ne dozvolimo da mali Ajdin moli za hranu, za krug, za svjetlo sljedećeg jutra.

S obzirom da smo dobili bezbroj upita i pošto svi dobri ljudi žele pomoći dragom Ajdinu, odlučili smo da objavimo broj telefona Ajdinovog djeda Husejna. Ajdin ima samo njega i on je sav njegov svijet.

Ukoliko ste u mogućnosti i želite pomoći ovom dječaku i njegovom djedu da svoj život započnu nekim novim i boljim tokom, možete to učiniti pozivom na broj telefona:

+ 387 60 30 93 913

Pogledajte ovu emotivnu priču u nastavku.

Emisiju “ISPUNI MI ŽELJU” možete pratiti i putem servisa uživo “GLEDAY HAYAT” i “HAYAT PLAY“, na portalu ili aplikaciji.

(Hayat)

Izvor:hayat

VIC DANA: Kupio Mujo Vibrator Fati

Kupio Mujo Vibrator Fati da ne švrlja po komšiluku tražeći je*ača, dok je on na radu u inostranstvu.
Posle par meseci dolazi Mujo kuci na godišnji odmor i pita Fatu: Ðe ti je bo’na ono što sam ti kupio?

Koje ono?

Upita Fata.

Ma onaj vibrator, rece Mujo.
Na to ce Fata: A što bolan odma’ ne rece.
Eno ga na dubretu. Jeb’o ga ti. Sve mi zube polomi.

klubsmijeha.com

Ko seli Srebrenicu u Kladanj?

Negdje pred kraj 2004. godine dobio sam poziv da se priključim radu na Memorijalnoj sobi Memorijalnog centra u Potočarima.

Ideja je bila da odem u Tuzlu, u zgradu u kojoj se nalaze predmeti pronađeni u srebreničkim masovnim grobnicama, izaberem predmete koji najbolje govore našu priču, identifikujem njihove vlasnike i u razgovoru sa njihovim obiteljima pokušam da ispričam njihove živote. U sto riječi.

Radio sam skoro cijelu zimu. Nikad ništa u životu nisam oplakao toliko koliko sam to oplakao. Nikad ni u šta nisam unio toliko duše kao u tih 26 pričica, 26 sličica ljudskih života. Nikad nisam bio tako ponosan kao kada sam završio. Onda je slijedom okolnosti u koje nisam imao uvid, neko donio odluku da taj broj smanji na 22, čini mi se. Nisam brojao, ali sam izabrao 22 priče koje najbolje govore o opsadi, o našem zajedničkom iskustvu opsade, onome što joj je prethodilo i našem zajedničkom iskustvu njenog pada i sudnjeg dana koji je uslijedio. Napravio sam svoju selekciju i poslao je gdje je trebalo.

Nedugo zatim dobio sam poziv od Munire Subašić. Pitala me zašto priča o njenom mužu nije u selekciji koju sam napravio. Nisam razumio. Neću iz poštovanja prema ljudima koji su mrtvi na ovom mjestu pisati šta mi je sve rekla u tom razgovoru. Zgađen tako bezočnom privatizacijom istorijskog pamćenja cijelog naroda, digao sam ruke od svega, poslao sve što sam uradio ljudima koji su upravljali cijelim poslom i spletom okolnosti zbog kojeg sam i danas zahvalan, napustio Bosnu i Hercegovinu na nekoliko godina.

Smatram – i s punim pravom – da je to i danas najozbiljniji čin memorijalizacije genocida u Bosni i Hercegovini poslije rata. Bio sam u Hamburgu kada je 2007. godine otvorena Memorijalna soba. Bilo mi je drago što nisam tu. S ljudima koji su je otvorili ne bih bio pod istom zastavom ni u ratu. A ne na mjestu koje smatram svetim. Sjetio sam se toga prošle sedmice kada je skupina ljudi upravo oko Munire Subašić i Nasera Orića pokušala potpuno bezočno privatizovati i kidnapovati obilježavanje godišnjice pada Srebrenice.

Bilo je i ranije sličnih pokušaja, ali ovaj je drugačiji od svih dosad. Prvo, zato što su ga kao i okupljanje pod šljivom u sarajevskoj Vijećnici inspirisali isti ljudi. Drugo, zato što je riječ o činu uperenom protiv institucije, Memorijalnog centra i institucionalne memorijalizacije genocida. Treće, zato što je sastanak u ponedjeljak u Kladnju – kada je i održan – trebao da posluži kao presedan za iduće godišnjice. Neću ovdje iznositi svoje rezerve i sumnje da pozadina može biti kontrola budžeta za obilježavanje godišnjice, ali mislim da ni to ne bi bilo tako daleko od istine.

Ali, hoću da ispostavim odgovornost za, u najbolju ruku, komotan odnos prema genocidu, prema najtežem dijelu naše istorije, pred vrata Bakira Izetbegovića. Neću ovdje o reviziji i Izetbegovićevom pucnju u državu, ali niko ne treba sumnjati da je i ovo nastojanje da se Srebrenica iz institucija premjesti u privatnu inicijativu njegova odgovornost. I da je osnov za sve moralno duplo dno i lažni osjećaj superiornosti skupine ljudi u samom vrhu SDA koji su svojom glupošću izgubili, ali ne mogu da se oproste od monopola na ideološku interpretaciju 1992-1995.

Naime, isti dan kada je u Kladnju održan sastanak, Izetbegović je u njemu omiljenoj sarajevskoj ustašofilskoj publikaciji dao intervju u kojem je vrlo drsko izjavio da se samo birači i kadrovi SDA nisu odrekli svoje vjere i identiteta. Svi ostali jesu. Ima svega u tom intervjuu, od nevještih pokušaja relativizacije mladomuslimanskih sentimenata prema ustaštvu do naklapanja o dobrim i lošim narodima, ali ovo je najvažnije. Jer, to je srž SDA i Izetbegovića. Lažna superiornost utemeljena na lažnoj moralnosti.

Nema nikakve sumnje da su za bosanskohercegovački identitet više učinili bosanskohercegovački komunisti nego što će SDA ikad biti u stanju da učini. Militantni ateisti iz Komunističke partije su sve muslimanske izbjeglice 1945. vratili kućama. SDA je ukrala milijardu maraka na provedbi Aneksa 7 i nije vratila ni trećinu protjeranih.

U “olovnim” komunističkim vremenima je, ako je vjerovati jednom od pregleda koje je radio rahmetli Ahmed efendija Smajlović, izgrađeno više od hiljadu muslimanskih vjerskih objekata, džamija i mekteba. Strateški i istorijski partneri SDA iz SDS-a Radovana Karadžića i HDZ-a Mate Bobana su srušili, zapalili i oskrnavili svaku do koje su došli. I SDA je ponovo i poslije toga ušla u koaliciju s njima. Jer, SDA nema politiku, nema ideologiju. SDA je obična, prljava, privatna inicijativa koja je kidnapovala jedan narod i njegovu budućnost. Ako ne vjerujete meni, otiđite u Kladanj.

izvor:Oslobodjenje

SALKO ČUVA SVOJU MINU: “Nakon šest decenija braka nije zaslužila da okrenem glavu od nje”!

Pune dvije i po godine njegova supruga Mina je na postelji, a Salko je jedini koji se brine o njoj. Duže od šest decenija su u braku i svi dobri i loši dani provedeni zajedno ne daju mu da danas postupa drugačije.

– Bila je u bolnici u Goraždu, pa su je uputili u Podhrastove prošle godine, a tamo mi doktori kažu da je džaba da bude u bolnici. Ona što ima, lijeka mu nema. Rak na plućima – govori Salko Selimspahić.

Spas u šumi

Za priču o ljudskoj patnji i slijepoj i gluhoj ženi u kojoj samo još srce kuca, te čovjeku koji se brine o njoj kazali su nam mještani obližnje Fočanske Jabuke. S malom penzijom teško je nabavljati lijekove, pelene za odrasle, ali Salko kaže da će se snaći i bez tuđe pomoći.

– Presvlačim je, okupam i sve drugo. Dvije i po godine čuvam je da od ležanja ne dobije rane. Mene je poštovala i nije zaslužila da sad okrenem glavu od nje. Najviše se brinem za nju, a za mene manje-više – dodaje suzdržavajući se da ne zaplače.

Zašto nevolja uvijek prati ljude koji su je mnogo puta osjetili, pitanje je koje se samo nameće nakon saznanja da su Selimspahići 1992. godina u posljednjim trenucima izbjegli sudbinu stotina svojih sugrađana. Živjeli su u Šukovcu.

– Ona je otišla prije mene, a ja sam ostao u Šukovcu. I gore sam stoku imao. Falilo mi je možda 20 minuta da me uhapse, ali sam pobjegao preko šume. Oni u selo, ja iz sela, tako da me je šuma spasila – prisjeća se Salko.

Pobjegao je u Ustikolinu, pa u Goražde, kasnije se priključio Fočanskoj brigadi na Grepku, te prošao Bjelašnicu, Treskavicu i druga ratišta. Za Minu ništa nije znao sedam mjeseci, sve dok mu rođak nije rekao da je u Tarčinu…

Prodaje imanje

U Šukovcu danas ništa nije isto, pa je nakon rata Salko kupio kuću u Radeljevićima, selu na području Foče u FBiH.

– Prije rata u Šukovcu je bilo 68 muslimanskih kuća, nije bilo Srba. Iza rata se 45 srpskih kuća napravilo. Naši prodaju, i to pošto-zašto. Ja još nisam, iako mi nude. Prodat ću i ja, ali ne kako ste vi kupovali, ne po dunumu, nego po kvadratu – pojašnjava Salko.

Morao prodati stoku

Prijeratni radnik fočanskog komunalnog preduzeća danas je u penziji. U Radeljevićima se također bavio stočarstvom, ali nakon što se supruga razboljela ovce je morao prodati i posvetio se samo njoj.

 

SADA NEMAM ALI DAĆU VAM 2 KM ČIM BUDEM MOGAO: Potresna priča o dedi koja je rastužila, rasplakala i razbesnela cijeli Balkan

SADA NEMAM ALI DAĆU VAM 2 KM ČIM BUDEM MOGAO: Potresna priča o dedi koja je rastužila, rasplakala i razbesnela cijeli Balkan

Ova priča opisuje samo jedan od mnogih slučajeva nemaštine u našoj zemlji, ali i vraća vjeru da plemeniti ljudi još uvek postoje.
Da Vam ispričam još jednu u nizu priča o bijedi od koje zastaje knedla u grlu. Ovoga puta, u pitanju je jedan deka, a mi vam priču prenosimo u cjelosti.
 
“Odem juče u prodavnicu. Ispred mene, neki starac od preko 80 godina. Dva paradajza, tikvica, kilu brašna, kilu šećera i poneka sitnica. Ništa luksuzno, ništa previše vredno ili samo za sladokusce.
Starac izvrne  novčanik, sa svega par metalnih novčića. Kasirka prebroji i dođe na skoro 2 KM. Nije dovoljno. Pita starca da li da nešto ostavi sa strane, dok on donese ostatak novca, ili da odbije nešto sa računa.
On joj kaže da ne ostavlja ništa, jer on i baba ionako više nemaju novca kod kuće, nego neka skine nešto. Odguruje rukom, nesigurno, ona dva paradajza i tikvicu i pita šta još od svojih skromnih potreba da ostavi.
Ja dajem kasirki 10 KM i kažem da vrati gospodinu u kesu njegove namirnice. Starac još prebira po džepovima, u nadi da će naći neki zagubljeni fening.
Vraća pogled i kaže: „Nemam stvarno ništa više u džepu, uzmite nešto od toga što sam hteo da kupim“.
Kasirka mu kaže da sam ja dodao onoliko koliko je nedostajalo.
Starac me pogleda, zbunjeno, a onda obori pogled i kaže: „A šta ja sad da radim?“
„Ništa“, ja mu odgovaram, „Uzmite Vaš stvari i idite kući, sve je u redu.“
“Ali, meni se ovo nije nikada desilo”, kaže starac, i dalje zbunjen. “Stvarno ne znam šta da radim?”, kaže on i gleda zbunjeno u kasirku.
“Pa eto, ima još dobrih ljudi”, kaže kasirka, a i ona obara pogled.
“Dajte mi makar Vaš broj telefona i adresu, pa ću Vam donijeti 2 KM, kad budem imao”, kaže deda.
“Taman posla, sve ste Vi to odradili i zaradili još pre mnogo godina”, pokušavam da uz osmeh razbijem njegovu muku.
“Ali meni se stvarno ovo nije nikada desilo, da mi neko toliko pomogne…” kaže starac i počinje da se trese i plače u svojoj bijedi, kao da sam mu dao grumen zlata, a ne zgužvanu novčanicu.
Kasirka mu pakuje ostatak stvari u kese, a i njoj je teško. Ona radi vjerovatno za 300 ili 400 KM i zna sigurno i sama šta znači nemati.
“Dođite makar na kafu, ja moram da Vam se odužim”, jeca starac.
“Ne morate Vi ništa, osim da se smirite i odete kući, spremite ručak i odmarate”, pokušavam da ga uz osmeh nekako smirim.
 
Pruža mi ruku, “Kako se Vi zovete?”
“Enes”, odgovaram.
“Ja sam Jusuf i pamtiću Vas dok sam živ.”

Stavio 1.000 ruža devojci u kola: Rasplakala se kada je videla šta se krije ispod cveća! (VIDEO)

Trebalo je naći pravo iznenađenje ispod sveg tog cveća, a kada ga je ugledala, njegova devojka je počela da plače

Derek Dezo je poznat po tome da stalno pravi neke smicalice. Ovoga puta odlučio je da mu “žrtva” bude njegova devojka.

Zaprosio je i rekla je Da: A onda je usledio pravi pakao! (VIDEO)

Foto: Printscreen Youtube / DerekDesoFoto: Printscreen Youtube / DerekDeso

Prvo je njen automobil napunio ružama i ukrasio ga balonima u obliku srca. Međutim, pravo iznenađenje je sakrio unutra. Trebalo ga je naći ispod sveg tog cveća, a kada ga je ugledala, njegova devojka je počela da plače.

Mislila je da će je momak zaprositi: Kada se okrenula, imala je šta da vidi! (VIDEO)

Foto: Printscreen Youtube / DerekDesoFoto: Printscreen Youtube / DerekDeso

Sa trudnom suprugom krenuo u kupovinu kuće: Ovaj šok nije očekivala od njega! (VIDEO)

Pogledajte o čemu se radi:

izvor:stil

Kada žene pretjeraju sa “sređivanjem”: Najgore obrve ikada

Na društvenim mrežama su objavljene fotografije žena koje su uništile lice tetoviranjem ili crtanjem obrva. Tu su razni oblici, od valova, preko lukova do tačkica.

Neke žene su uradile loše tetovaže, a od nekih obrve izgledaju kao da su djeca crtala.

Fotografije su nasmijale korisnike društvenih mreža širom svijeta.

Donirano 3,5 tona hrane ugroženim građanima Prijedora

Socijalno ugroženim građanima Prijedora dopremljena je pomoć Humanitarne organizacije „Merhamet“ – muslimanskog dobrotvornog društva (MDD).

Riječ je 3,5 tone brašna, ulja, šećera, riže, tjestenine, šećera i drugih prehrambenih namirnica koje su donirane „Merhametovoj“ narodnoj kuhinji u Prijedoru za pripremu obroka za 170 korisnika, socijalno najugroženijih građana Prijedora.

„Merhamet“ je donirao i određenu količinu sredstava za higijenu koja će, takođe, biti podijeljena korisnicima „Merhametove“ kuhinje.

Pomoć su dopremili direktori „Merhametovih“ regionalnih odbora Travnik i Banja Luka Kenan Vrbanjac i Admir Čavka.

Oni su naglasili da će „Merhametovi“ regionalni odbori širom Bosne i Hercegovine nastaviti sa podrškom prijedorskom „Merhametu“, kao i sa pomaganjem rada Merhametove“ narodne kuhinje u tom gradu.

izvor:fokus