NELE KARAJLIĆ U SUZAMA Sarajevo me protjeralo, Banjaluka me osvetila!

NELE KARAJLIĆ U SUZAMA Sarajevo me protjeralo, Banjaluka me osvetila!

Progovorio o istoriji sopstvenog beščašća

NELE KARAJLIĆ U SUZAMA Sarajevo me protjeralo, Banjaluka me osvetila!

Objavljeno: 17. 12. 2015 – 12:51

NOĆNI MOD

Dr. Nele Karajlić u posljednje vrijeme ušao je izgleda u krajnju fazu ludila. U intervjuu za Frontal, na pitanje novinara da Sarajevo, kao jednu zatvorenu i neslobodnu sredinu koja ograničava čak i iznošenje mišljenja, uporedi sa slobodarskom Banjalukom, Nele Karajlić – doktor za relativizaciju i ignorantizam – izjavio je: “Banjaluka nikada nikoga nije otjerala, a Sarajevo jeste. Ja nisam nikada čuo da je neko ko nije iz RS i nije Srbin, doživio ono što sam ja doživio u Sarajevu”.

Ono što Nele nije osjetio na svojoj koži, kao da jamačno nije ni bilo. Ništa se, jel’te, ne može porediti sa njegovom golgotom u Sarajevu, koje ga je mučilo i usred Beograda. Ma kakav Aušvic, nije to nikakva patnja, ako Nele nije to osjetio na svojoj koži. Prema ovome, ne bi nas čudilo ni da Nele izvali sledeće: “Nikad nisam čuo da su Jevreji u Njemačkoj doživjeli ono što sam ja u Sarajevu“. Ono što Nele ne čuje i ne zna, pogotovo ne doživi, mora da se nije ni desilo.

srusena-ferhadija

Ferhadija porušila samu sebe: Nele nije vidio ništa sumnjivo (Foto: Stock)

Peter Maas, američki novinar, s druge strane, stanje u Banjaluci 1992. poredi sa stanjem u Hitlerovoj Nemačkoj 1942. On u svojoj knjizi Ljubi bližnjeg svoga piše da je biti Musliman ili Hrvat u Banjaluci 1992. bilo jednako strašno kao biti Jevrejin u Berlinu 1942. Statistike govore da je u Banjaluci 1991. živjelo 143 079 stanovnika: od toga je bilo 49,03% Srba, 19,35% Muslimana, 15,82% Jugoslavena, 10,97% Hrvata i 4,81% stanovnika ostalih narodnosti. U toku rata iz Banje Luke je protjerano 80 000 Hrvata i Bošnjaka. Banjaluku je između 1992. i 1995. napustilo i oko 20 000 Srba, koji se se nisu mogli pomiriti s politikom SDS-a.

Maas opisuje susret iz 1992. sa Milošem Bojinovićem, šumskim apartčikom koji je, sa pištoljem za pasom, u nekom birou odlučivao ko će ići iz Banjaluke, a ko ostati.  “U univerzumu kojeg je činila Banja Luka“, piše Maas, “on je bio neka vrsta božanstva koje se igralo ljudskim životima. Ovaj ostaje, ovaj odlazi, ovaj će živjeti, ovaj umrijeti“. Bojinović tada priznaje Maasu, da u svome poslu ne vidi ništa strašno, te da nije u pitanju etničko čišćenje: on, kaže, samo pomaže Ne-Srbima koji žele da odu, što je težak posao koji se radi od jutra do mraka. Na pitanje Maasovo, zašto oni žele da odu, Bojinović je odgovorio da je to sada u modi. Bojinović je Maasa, kako priznaje, podsjetio na Adolfa Eichmanna, koji je također druge uvjeravao da je radio u korist žrtava, objašnjavajući kako je sređivao papire i brinuo da stočni vagoni, natovareni ljudima, dolaze i odlaze na vrijeme.

Radoslav Brđanin, vodeća politička ličnost u Autonomnoj regiji Krajina, presuđeni ratni zločinac, u medijima je tada redovno objašnjavao kako Banjaluka ne smije imati više od dva posto ne-Srba, a u to ime ne treba bježati ni od ubijanja. “Sve će biti dobro kad se riješimo gamadi koja se ovdje nakotila“, glasovita je Brđaninova izjava na banjalučkoj televiziji iz 1992., koja kao da ne postoji, jer Nele je nije čuo. Druga njegova izjava, pomalo hitlerovska, glasi: “Uostalom, ako su Rusi i Nemci mogli da imaju logore, zašto ih ne bi imali i Srbi.” Pa nek se nađe neko ko će reći da se Šumska nije pozivala na holokaustovsku-gulagovsku tradiciju.

radoslav-brdjanin

 

Radoslav Brđanin, tiho da ne čuje Nele: Sve će biti dobro kad se riješimo gamadi koja se ovdje nakotila (Foto: daylife.com)

Radislav Vukić, predsjednik opštinskog odbora SDS u Banja Luci, putem medija objavio je svoju odluku koja ne dozvoljava ženama ne-Srpkinjama da se porađaju u banjalučkoj bolnici. Takođe je izjavio da sve mješovite brakove treba razvesti i poništiti, a da djeca iz mešovitih brakova “valjaju samo za pravljenje sapuna“.

Za vrijeme rata u Banjaluci vrijedno se radilo na zatiranju svih podsjetnika da je tu nekada živio neko osim Srba. Tokom agresije porušeno je 20 džamija, među kojima i Ferhadija (tada pod zaštitom UNESCO-a) koja je sravnjena miniranjem u zoru 7. 5. 1993. godine, da bi u toku narednog dana kamioni i buldožeri očistili mjesto na kojem je nekada stajala. Banjalučke vlasti za šest-sedam godina svoga djelovanja promjenile su nazive za 240 ulica. Čisteći etnički i ulice, ukinuti su nazivi s bošnjačkim, hrvatskim i inim imenima, a nisu zaboravljeni ni komunistički revolucionari, kao ni učesnici Drugog svjetskog rata.

Preživjeli Bošnjaci koji su u Banjaluci boravili kao u logoru, svjedoče da je najgore bilo u toku slavlja, kad je šumski aparat koristio priliku za zastrašivanje i osvetu protiv svih drugih. Išlo se toliko daleko da je u Banjaluci napadnut naprimjer i efendija Zahirović, kao supotpisnik Rezolucije, koja se danas čuva u Vojno-istorijskom institutu u Beogradu, napisane u drugoj polovici 1941, u kojoj su banjalučki Muslimani, njih oko sedamdesetak, pisali potpredsjedniku ustaške vlade i njenom ministru prometa, dižući glas protiv ustaške politike i počinjenih zločina nad srpskim i židovskim narodom.

ausvic

Aušvic: Nele ne veruje u patnju dok ne vidi svojim očima: Ništa je to što sam ja doživio od Sarajeva u Beogradu (Foto: partecipiamo.it)

No sve to kao da nije ni bilo, jer Nele Karajlić još liže rane koje mu je nanijelo Sarajevo, i s tim se ništa ne može porediti. Ova šumska kreatura sebe vidi kao angažovanog umjetnika koji se stavlja u službu politike i političkih partija, napominjući da nikada nije kreirao politiku, već redovno bio nečija pudlica.”Profit vam ne donosi sreću, ali smisao i življenje u skladu sa ličnim smislom da“, sugeriše na kraju intervjua da je isposnički preživio na čistoj srpskoj duhovnosti, izbjegavajući sarajevske ćevape.

 

Izvor:dnevni avaz

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *