Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Mucanje (balbuties) je poremećaj u tečnom govoru – kada dijete zna šta želi reći,ali njegov govorni mehanizam nije dovoljno usklađen da bi ta riječ bila izgovorena.

To nije samo poremećaj izgovaranja glasova, nego se odnosi na primjenu govornog jezika u komunikaciji, a onemogućava normalan tok govora.

Procjenjuje se da muca nešto manje od 1 posto svjetske populacije. Među djecom predškolske dobi ima 2,4 posto djece koja mucaju, ali u školskoj populaciji prevalencija mucanja se smanjuje na 1 procenat.

Navedeni podaci pokazuju da se govor, zahvaljujući ili logopedskom tretmanu, ili sazrijevanju, ili pak međusobnoj interakciji ova dva faktora najčešće rehabilitira do polaska u školu.

Mucanje u većini slučajeva počinje između 2 i 5 godine. Statistički podaci pokazuju dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice.

Karakteristike mucanja su:

* Ponavljanje glasova (repeticija):

* Grčevi govornih organa;

* Neprirodno dug izgovor glasova (aaaaaaautomobil)-prolongacije;

* Nepravilno disanje;

* Izbjegavanje gledanje sagovornika u oči;

* Negativna osjećanja;osjećaj straha,stida,osjećaj manje vrijednosti…

* Pojačano crvenilo na licu

Zašto neka djeca mucaju

Još se sa sigurnošću ne zna tačan uzrok mucanja. Različiti faktori mogu uzrokovati tu pojavu, no pretpostavlja se da mozak osobe koja muca ne radi na način kao kod osoba koji nemaju ovaj poremećaj. Na taj način dolazi do povremenog nesklada u radu govornih organa.

Moguće okolnosti koje uzrokuju mucanje su: poremećaj u kordinaciji pokreta govornih mišića, pomanjkanje cerebralne kontrole nad govornim funkcijama, brzina razvoja govora, stres,način na koji ljudi obraćaju pažnju djetetu. Veliku ulogu imaju i genetski faktori.

Savjeti roditeljima

* Prihvatite djetetovo mucanje kao način govora i obratite se logopedu;

* Dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca; govorite laganije, mirnije;

* Izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru;

* Ne prekidajte dijete;

* Ne govorite umjesto njega;

* Ne korite ga kada muca;

* Postavljajte manje pitanja(samo jedno) i dajte djetetu dovoljno vremena da odgovori;

* Pažljivo ga slušajte dok govori;

* Ne nagrađujte ga za pravilan govor, ali ga i ne kažnjavajte za mucanje;

* Ne tražite da govori kada je umorno ili uzbuđeno;

* Poučite ostale(djetetove prijatelje,učitelje,porodicu) da ne reaguju na djetetove blokade u govoru;

* Ne izbjegavajte gledanje djeteta u oči kada mu se jave blokade u govoru;

* Ako dijete zbog ima problema sa drugovima u obdaništu ili školi, podučite ga da to primi mirno bez emocionalnih uzbuđenja: Recite mu:»Dobro,i ja ponekad imam problema pri izgovoru neke riječi,ali neću se brinuti zbog toga».

Dijagnostika mucanja

Mucanje dijagnosticira stručnjak za poremećaje jezika i govora-logoped. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (historije poremećaja); odnosno, podacima o početku mucanja, okolnostima pod kojima se javlja ili pojačava, kao i nakon kompletne procjene jezičkih i govornih sposobnosti djeteta.

Terapija

Izuzetno je važno obratiti se logopedu čim uočite da dijete muca.

Dijete može postići tečan govor vježbom:

* Neka priča,recituje stihove i čita naglas u situacijama kada nije napeto – ne prekidajte ga, ne ispravljajte ga;

* Pomoći treba djetetu u savladavanju straha od mucanja, a zatim slijedi učenje kako govoriti polaganije s manje napora;

* Dijete treba stimulirati da govori što više onih dana kada nema govornih blokada (mucanja);

* Kada je u pitanju ponašanje ljudi u razgovoru s  djetetom, najvažnije je strpljenje, usmjeravanje pažnje na ono što djete govori, a ne kako govori.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *