Zašto neki ljudi plaču češće?

 

 Neki ljudi plaču i nakon seksa, a zašto? Znanstvenici objašnjavaju što se događa u našim tijelima kada plačemo, a objašnjavaju i zašto ronjenje suza ne treba obuzdavati…

Najava je kratka, ali nedvosmislena. Donja vam usna podrhtava ili ubrzano trepćete zbog navale vlage u oči. Prije nego što ste se snašli, zaplakali ste. Možda ste od onih koji lako zaplaču – na svadbama, promocijama, koncertima, dječjim predstavama, u kino dvoranama ili utočištima za napuštene štence. Ili ste tip koji se ne sjeća kad je zadnji puta plakao.

Koja je svrha prolijevanja suza? Zašto neki plaču češće od drugih? Je li poželjno potiskivati poriv za plačem? Razlozi plakanja čine se jasnima: duševna ili tjelesna bol i radost. No, stvari su složenije jer ljudi plaču i u drugim okolnostima. Primjerice, pod djelovanjem mehaničkog ili kemijskog podražaja, kad su jako ponosni, kad svjedoče nečemu osobito lijepom, radi obuzdavanja tuđe agresije i – nakon seksa.

Najvažnije, plakanje pročišćuje organizam. U jednom od brojnih istraživanja, nizozemski su liječnici pratili 60 ljudi koji su gledali tužan film i zabilježili da ih je 28 plakalo tijekom projekcije. Neposredno nakon filma oni su bili tužniji od ostalih, ali već sat i pol kasnije osjećali su se puno bolje nego oni kojima nije kanula ni suza.

Znanstvenici vjeruju da sa suzama izbacujemo iz organizma stresne hormone i toksine, a da obuzdavanje suza može biti štetno za tijelo i um. Nakon plača organizam se brže vraća u ravnotežu koju je stres poremetio.

– Ako osjetite potrebu za plakanjem, plačite i poslije ćete se osjećati bolje. Suze su ispušna cijev vašeg tijela za stres, tugu, žalovanje, tjeskobu i frustraciju – napisala je američka liječnica Judith Orloff u Psychology Todayu.

Fotolia | Autor: Fotoliafoto: Fotolia

Emocionalne suze, bilo radosnice ili žalosnice, imaju drukčiji kemijski sastav od baznih suza, koje služe za ovlaživanje oka, i od refleksnih suza izazvanih vanjskim nadražajem kao što su crveni luk, prašina ili plin suzavac. Emocionalne suze sadrže više bjelančevina, mangana, kalija i hormona prolaktina, no najvažniji je adrenokortikotropin, koji se pojačano luči u stanju stresa.

Čini se da je emocionalni plač način eliminacije ovog stresnog hormona, koji je u većim količinama štetan. Čišćenje putem suza smanjuje rizik od srčanog udara, depresije i anksioznosti.

Žene plaču češće od muškaraca, slaže se većina stručnjaka. Jedno je njemačko istraživanje pokazalo da žene plaču između 30 i 64 puta godišnje, najčešće prije ili poslije mjesečnice. Muškarci pak liju suze između 6 i 17 puta godišnje. Ženski plač traje prosječno šest, a muški tri minute. Prije puberteta nema razlike u učestalosti plakanja, što bi mogla biti posljedica različitih društvenih uloga spolova.

– Društvo tolerira ženski plač više nego muški. Iako se to pomalo mijenja, većina promatrača vidi muški plač kao znak slabosti – kaže dr. Stephen Sideroff, profesor psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.

Žene više plaču i jer su svjesne da suzama mogu utjecati na muškarca. Kad onaj tko je slabiji zaplače, budi empatiju kod jačeg i razoružava ga. Studije su otkrile da se muškarcima u prisustvu uplakane žene smanjuje lučenje testosterona, hormona odgovornog za spolnu žudnju, ali i za agresivnost. Ženske suze sadrže kemijske spojeve koji djeluju na muški mozak pa onda i na cijeli organizam šaljući mu poruku: “Dalje ruke od mene.”

Izgledno je da se povećana sklonost plakanju razvila u žena kao sredstvo za odbijanje seksualnih napasnika. Ako je dobrovoljan, seks se ne čini uvjerljivim povodom za plač, no otkriveno je da mnogi ljudi katkad plaču nakon spolnog odnosa. U jednoj je studiji 46 posto mladih žena priznalo da je bar jednom u životu plakalo poslije seksa. Mnoge teorije pokušavaju objasniti ovu pojavu. Jedna tvrdi da je plač posljedica naknadnog stida, a druga da služi za olakšanje od doživljenog uzbuđenja. Naravno, moguće je i da se radi o suzama radosnicama ili žalosnicama, ako se ljubavnici moraju razdvojiti.

Fotolia | Autor: Fotoliafoto: Fotolia

Plakanje ima i društvenu funkciju jer navodi prisutne da se priklone onom tko plače i udovolje mu. Takve suze mogu biti spontane, kao posljedica frustracije, ali i namjerna manipulacija tuđim osjećajima. Jedno je francusko istraživanje utvrdilo je da plač i ostali izrazi tuge izazivaju kod druge strane suosjećajnost i spremnost na kompromis.

Tijekom pregovora ili krizne situacije poneka suza u pravom trenutku može pomoći ostvarenju željenog cilja čak i ako je suze prolio muškarac. O čemu ovisi sklonost plakanju? Ako izuzmemo namjernu manipulaciju suzama, čini se da uzroci leže u temperamentu i u životnim iskustvima. Plačljiviji su melankolici i oni koji su puno propatili.

No, kontrola je suvišna jer suzama kad navru valja dati punu slobodu, poručuje dr. Orloff.

– Zahvalna sam kad mogu plakati. To donosi čišćenje i izbacivanje nakupljenih emocija da ne bi ostale zarobljene u tijelu stvarajući umor i bol. Potičem pacijente da plaču radi očuvanja zdravlja i oslobađanja od stresa. Za žene i muškarce suze su znak hrabrosti, snage i vjerodostojnosti.

Trauma stvara začarani krug

Utvrđeno je da ljudi koji su pretrpjeli traumu više plaču. To je osobito naglašeno kod onih koji se često prisjećaju traume ili emocionalne boli – veli Sideroff. Tko puno razmišlja o pretrpljenom, puni se novim bolnim osjećajima, a oni opet navode na plač nastavljajući začarani krug.

Plakanje smiruje um i podiže raspoloženje

Žene češće plaču u danima kad imaju mjesečnicu. Vjerojatno time nesvjesno javljaju partneru da tada nisu plodne pa “nema potrebe” za seksom – barem u reproduktivne svrhe. Sveučilište u Floridi utvrdilo je da plakanje smiruje i diže raspoloženje kod 90 posto ljudi, dok se samo 8 posto nakon plača osjeća lošije. Suze sadrže enzim lisozim, koji je snažan antibiotik. U stanju je usmrtiti 90 do 95 posto svih bakterija u pet do deset minuta.

Amerika – plačna prijestolnica

Najveća je učestalost plakanja po glavi stanovnika u Sjedinjenim Državama, a drugo i treće mjesto zauzele su Njemačka i Italija. To je otkrila studija Sveučilišta u Tilburgu, koje je anketiralo 4000 ljudi iz 30 zemalja. Na začelju su se našli Kinezi: ili najmanje plaču, ili se stide to priznati. Istraživači upozoravaju da ispitanici možda nisu bili iskreni, nego su odgovarali u skladu s društvenim stavom o plakanju u njihovim državama.

Laž o krokodilskim suzama

Izreka “roniti krokodilske suze” znači neiskreno plakati, a potječe od zablude da ovi proždrljivi reptili tuguju za svojim žrtvama dok ih jedu. Međutim, nema nikakvih dokaza da bi krokodili lučili emocionalne suze. Njihove žlijezde luče samo bazne suze radi ovlaživanja očiju i to nakon što su dugo bili izvan vode.

Izvor:24sata

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *